Dana 19.9.1991. godine ustrojen je 19. MJEŠOVITI PROTUOKLOPNO TOPNIČKI DIVIZIJUN HV Virovitica

 

Oslobođenjem vojarne u Virovitici 17.9.1991. godine odlučeno je da se od topničkog oružja koje je zatečeno u vojarni formira topnička postrojba te da se izvrši popuna ljudstvom sa područja koji je pokrivao tadašnji Ured za obranu Virovitica. Dana 18.9.1991. godine organizirano se započelo sa izvlačenjem tehnike iz vojarne u selo Podgorje kod Virovitice gdje je 19.9.1991. godine ustrojen 19. MPOTD. mehanizirani protuoklopni divizijun, među prvim u Hrvatskoj pod vodstvom zapovjednika Miodrag Hokmana.

Već u noći od 20. na 21.9.1991. godine s dva topnička oružja T-12 divizijun izvodi prvu borbenu akciju otvorivši paljbu na  neprija­teljsko uporište Velika Klisa kako bi se ušutkali neprijateljski minobacači. 26.9.1991. godine po zapovije­di OZ Bjelovar haubička bitnica na čelu sa zapovjednikom divizijuna od­lazi na novljansko ratište gdje uspješno daje potporu tamošnjim po­strojbama HV, Pripad­nici divizijuna zajedno s Tigrovima, i ostalim hrvatskim braniteljima uspješno zaustavljaju napredovanje banjalučkog korpusa kod  motela Jug na auto-putu. Na tom dijelu ratišta bitnica ostaje do polovice listopada 1991. godine kad se po zapovijedi Đure Dečaka vraća u područje Bilogore i Papuka te podržava naše postrojbe u akciji čišćenja i oslobađanja prostora zapadne Slavonije.

Divizijun je kao potpora 127 br. HV sudjeluje u oslobađanju četničkih uporišta Kornaš, Velika Klisa, Miokovićevo i Voćin, te 20.12.1991. godine divizijun odlazi na daruvarsko-pakračko bojište. 19. MPOTD tada već broji: bitnicu topova 76 mm ZlS-eva, bitnicu haubica 122 mm D 30, dva samohodna topa M 36, dva bojna vozila POLO M-83, zapovjedni te kompletan logistički vod.

Uskoro divizijun iz potpore prelazi u protuoklopni odred Lipik-Pakrac, a pod zapovjedništvom Operativne skupi­ne Pakrac. Zadaća protuoklopnog odreda bila je onemogućavanje prodora neprija­teljskih tenkova i drugih oklopnih bor­benih sredstava. U to vrijeme divizijun je ojačan sa tehnikom te sada raspolaže s pet samohodnih topova M-36, bitnicom sa šest bojnih vozila POLO M-83 te dvije topničke bitnice (topovi T-12 i ZIS). S položaja protu­oklopnog odreda neprijatelju su naneseni znatni gubitci, u isto vrijeme divizijun je izgubio jednu samohotku M-36 a dvojica vojnika bila su ranjena. Tijekom svibnja 1992. godine, dok ne­prekidno traju borbe na crti Lipik-Pak­rac, od iskusnih topnika 19. MPOTD us­trojena je školska bitnica, te u vojarnu u Virovitici dolaze na specijalističku obuku prvi hrvatski topnici-ročnici. Prvi naraštaj topnika iz svih krajeva Hrvatske savladavali su topničku izobrazbu.

 

 

Tijekom lipnja 1992. godine dio divizijuna odlazi na bojište u Posavinu. a posade samohodnih topova 14.7.1992. godine odlaze na zadaću na dubrovačko ratište, gdje pružaju vatrenu potporu 1. Gardijskoj brigadi HV. Poslije izvršene djelomične demobilizacije u postrojbi ostaje oko 90 ljudi koji se do kraja godine bave obukom mladih vojnika kada se 19.MPOTD odlukom Ministra obrane ukida a ljudstvo i tehnika prelazi u sastav 123. brigade HV kao njen protuoklopni divizijun. Od formiranja pa do ukidanja 1993. godine divizijun je prošao ratišta Virovitice, Novske, Daruvara, Pakraca, Lipika, Dubrovnika, Slavonskog Broda.

Kroz divizijun je tijekom domovinskog rata prošlo 311 pripadnika. U svim tim operacijama postrojba je imala jednog poginulog a tri pripadnika su ranjena. Svi su ponosni na svoj ratni put, ponosni što su bili dio sjajne hrvatske povi­jesti.

 

Više o 19. MPOTD pogledajte u prezentaciji divizijuna. (70) 19. Mješoviti protuoklopni topnički divizijun Virovitica – YouTube

 

U organizaciji HČZ-a  Zajednice udruga u periodu od 11. do 16. kolovoza 2025. održan je 20. Sabor HČZ-ZU u Vojarni “Kovčanje”, na Malom Lošinju.

Na Saboru su prisustvovali i osam predstavnika HČZ-a Virovitica, kao izaslanici i gosti.

Na sjednici 20. redovnog izvještajnog Sabora usvojena su Izvješća o radu i Financijsko izvješće HČZ-ZU za prošlu godinu, Plan rada i Financijskog plana za iduću godinu, Izvješća Nadzornog odbora te Izvješća Suda časti za 2024. godinu.

Uz aktivnosti vezanih uz održavanje sjednica tijela 20. Sabora održana su tematska predavanja vezana uz suradnju o okviru Nacionalne sustavne podrške Nacionalne zaklade (NSP NZ) te savjetovanja s čelnim ljudima ili osobama za zastupanje udruga članica HČZ-a, polaganje vijenaca poginulim braniteljima na groblju u Malom Lošinju, kao i druženja članova HČZ-a i branitelja sa Lošinja i PG županije.

HČZ Grada Virovitice

Fotografije: bojnik Mladen Lalić

                   poručnik Davor Srdjak

 

Svim članovima udruge, braniteljima i svim državljanima RH čestitka povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja

 

VOJNO-REDARSTVENA OPERACIJA «OLUJA» – PRESUDNA BITKA ZA OPSTANAK HRVATSKE DRŽAVE

 

Kako je 81. gardijska bojna HV iz Virovitice, jedina postrojba HV s područja Virovitičko-podravske županije, koja je sudjelovala u povijesnoj i za opstanak RH presudnoj vojno-redarstvenoj operaciji «Oluja», povodom njezine dvadeset i šeste obljetnice, prigoda je podsjetiti, na sada već povijesne činjenice o slavnoj vojnoj prošlosti koje su bili vinovnici i pripadnici 81. gardijske bojne HV iz Virovitice, na što mogu i trebaju biti ponosni.
81. gardijska bojna, tada jedna od najmlađih gardijskih postroji HV, koja je prethodno u vojno-redarstvenoj operaciji «Bljesak» dala, s čime se svi dobro upućeni slažu, velik i jedinstven doprinos, sudjelovala je od sredine srpnja 1995. godine u stvaranju, vojnički rečeno, taktičkih i strateških uvjeta za provedbu vojno-redarstvene operacije «Oluja» u njenom južnom dijelu i naravno u samoj operaciji «Oluja». Naime, kao dokazana i nadasve dobro ustrojena, opremljena i uvježbana gardijska postrojba s visokomotiviranim pripadnicima 81. gardijska bojna HV je, temeljem tzv. »Splitskog vojnog sporazuma» između HV i Armije BiH, sredinom srpnja 1995. godine upućena na područje Livna u BiH, radi sudjelovanja u planiranoj združenoj operaciji oslobađanja tamošnjih hrvatskih područja, stvaranja strateške osnove za oslobađanje južnih dijelova RH i deblokade bihaćke enklave kojoj je prijetila sudbina kakva je ni mjesec dana ranije zadesila Srebrenicu.
O važnosti deblokade bihaćke enklave od rata na ovamo često se u medijima pisalo i govorilo te se većina nepristranih važnijih europskih i svjetskih političara kao i vojnih analitičara složila u jednom a to je: da su snage HV predvođene generalom Antom Gotovinom odigrale najznačajniju ulogu na sprječavanju, grubo rečeno istrebljenja stanovništva bihaćke enklave još pogubnijeg od onog koje se dogodilo na području Srebrenice, i to valja naglasiti pripadnika bošnjačkog naroda, a što najbolje govori o doktrini ratovanja HV i o osobinama najviših časnika HV. Da HV nije deblokirala bihaćku enklavu nitko to ne bi učinio, niti UN niti NATO, stoga sudionike ove i niz drugih operacija i akcija na području BiH, koje je HV poduzimala u cilju suprotstavljanja velikosrpskoj agresiji, izuzetno smeta nezahvalnost i negiranje činjenica od strane aktualnog bošnjačkog vodstva, kako po pitanju vojne pomoći tako i po pitanju svih drugih oblika pomoći koje je hrvatska država pružila BiH i Bošnjacima kao narodu.
No vratimo se širem kontekstu ove teme, da bi se dakle svi gore spomenuti ciljevi ostvarili, bilo je nužno uspješno provesti združenu operaciju HV-a i HVO-a pod kodnim nazivom «Ljeto ’95», pri tom podržavajući operaciju Armije BiH prema Bihaću i naravno kontinuirano opskrbljujući „zračnim mostom“ bihaćku enklavu s ratnim materijalom, hranom, lijekovima i sl., kako bi stanovništvo enklave preživjelo i kako bi njezini borci što duže pružali otpor srpskim snagama. To je konkretno značilo osloboditi «bosansku stranu» planine Dinare, Livanjsko polje i strateške točke planine Šator do grada Grahova, koji je dvadesetak kilometara udaljen od državne granice s Republikom Hrvatskom, i komunikacijski dobro povezan s Kninom, kako bi se vojne snage tadašnje para države tzv. RSK u RH dovele u polu okruženje i ograničila mogućnost za protuudar Vojska bosanskih Srba. U ovoj operaciji, koju se može smatrati uvodom u vojno-redarstvenu operaciju «Oluja», na području njenog južnog dijela, pripadnici 81. gardijske bojne HV susreli su se s najsurovijim uvjetima za ratovanje, može se reći i s do tada najsurovijim, dobro obučenim i iskusnim ljudstvom neprijatelja koji su ratovali po poznatoj «Mladićevoj doktrini», a to je tada značilo nepoštivanje ni jedne od postojećih konvencija ratovanja.
U takvim uvjetima zasigurno je došla do punog izražaja opremljenost, izuzetna psihofizička pripremljenost i uvježbanost pripadnika 81. gardijske bojne HV kao i visok stupanj organiziranosti svih elemenata borbenog stroja a mnogi su se pripadnici nakon ove operacije vođene na planini s nadmorskim visinama preko 1600 m, izjasnili da ne bi izdržali da prije toga nisu prolazili vrlo napornu i stalnu obuku. Trebalo je uz sve prepreke koje stvara teren «svladati» i do tada mnogima neviđene vrlo stručno razmještene i izrađene utvrde- bunker, kojima primjerice najteži minobacački i topnički projektili nisu mogli gotovo ništa a tenkovi im nisu mogli prići, te ih se moralo uništavati koristeći protuoklopne prijenosne raketne sustave «Fagot» i ručne raketne bacače najvećeg kalibra, ciljajući u puškarnice s malih udaljenosti, što je iziskivalo i iznimnu hrabrost i umijeće jer je to trebalo učiniti pod žestokom vatrom iz strojnica i drugog pješačkog oružja neprijatelja. U operaciji «Ljeto 95» neprijatelju su naneseni vrlo veliki gubitci ali isto tako i vrlo velik broj pripadnika 81. gardijske bojne je ranjen i povrijeđen. S posebnim pijetetom se živući pripadnici, obitelji i prijatelji sjećaju svoji poginulih ratnika : Ivana Grbca, Joze Peraka i Josipa Klasića. Nakon ove operacije i vrlo kratkog predaha dolazi za pripadnike 81. gardijske bojne HV dugo očekivana i do tada najvažnija borbena zadaća; vojno-redarstvena operacija «Oluja». Izvršivši u operaciji «Ljeto ’95» najsloženije zadaće, njen zapovjednik, zapovjedništvo i pripadnici stekli su visoko povjerenje vojnog vrha RH-e i generala Ante Gotovine kao zapovjednika tog dijela snaga HV-a. Poradi toga general Ante Gotovina pod zapovjedništvo 81. gardijske bojne pridodaje cjelokupne specijalne snage policije bosanskih Hrvata, satniju snajperista te još neke manje postrojbe HV-a stvarajući jaku borbenu grupaciju.
Zadaća ove grupacije u operaciji «Oluja» bila je: « pod svaku cijenu zaustaviti mogući protuudar Vojske bosanskih Srba iz smjera Drvara i dijelom snaga izvršiti prodor do državne granice RH-e na području Strmice». Stvaranje ovakve jake grupacije snaga, odnosno odluka generala Gotovine, već se prvim satima «Oluje» pokazala kao potpuno opravdana jer je na 81. gardijsku bojnu HV i pridodane postrojbe otpočeo vrlo jak napad iz smjera Drvara. U ovom napadu neprijatelj je koristio zrakoplovstvo, oklopništvo, topništvo, pa i projektile punjene bojnim otrovima, te brojno pješaštvo. Napad je naravno, uz velike napore i gubitke u ljudstvu, zaustavljen na svim smjerovima s čime je osiguran nesmetan i brz prodor 4. gardijske brigade HV “Pauci“ i 7. gardijske brigade HV „Pume“ preko Dinare direktno u grad Knin, odnosno očuvanjem boka ovih dvaju najmoćnijih postrojbi i prodorom na područje Strmice, bitno se utjecalo na uspjeh oslobođenja južnog djela RH. Dakle, uz siguran bok tenkovi i ljudstvo 4. i 7. gardijske brigade HV-e munjevito su prešli Dinaru, probili obranu Knina i već oko podne 04.kolovoza 1995. godine njihovi zapovjednici Damir Krstičević i Ivan Korade istaknuli su hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi.
Vrlo brzo nakon toga pridružio im se i zapovjednik virovitičke 81. gardijske bojne HV slavonac Renato Romić, a nakon toga i cjelokupni državni i vojni vrh predvođen pokojnim predsjednikom i vrhovnim zapovjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Bio je to čin pobjede i završetka Domovinskog rata. U vojno-redarstvenoj operaciji «Oluja» ranjen je znatan broj pripadnika 81. gardijske bojne HV , a s posebnim pijetetom se preživjeli pripadnici, obitelji i prijatelji sjećaju poginulih ratnika: Stjepana Gajšeka, Gorana Jurena, Đure Vrbaslije, Ivana Kurjančića, i Damira Županića. Također treba reći,da se rijetko spominje, da se u ovoj operaciji kao i operaciji prije i poslije nje, velik broj časnika, dočasnika i vojnika 81. gardijske bojne HV istakao neviđenom osobnom hrabrošću jer kako nazvati to kada se, primjerice, nekoliko bojovnika «provuče» kroz prvu crtu neprijatelja i iza njih uništi tenk T-84 koji satima drži njihovu satniju u pat poziciji, i svi se uspiju vratiti živi, nego herojstvo i podvig.
Isto tako treba naglasiti da ni jedan pripadnik ove postrojbe koji je bio teško ranjen nije iskrvario i umro zbog neodlučnosti svojih suboraca da ga izvuku po cijenu vlastitog života, da su svi poginuli bojovnici izvučeni ispred neprijatelja, te da 81. gardijska bojna HV na svom ratnom putu nema nestalih pripadnika, za sve one koji nešto znaju o ratovanju, puno govori o ukupnoj organiziranosti bojne i o svim zapovjednicima u njoj od glavnog do najnižeg kao i požrtvovnim vojnicima i medicinskom osoblju.
Danas nakon dvadeset i devet godina od VRO «Oluja» koja nam je osigurala mir i opstojnost, zasigurno živući pripadnici 81. gardijske bojne HV kao i obitelji njezinih poginulih pripadnika i ostali građani Virovitičko-podravske županije imaju puno pravo biti ponosni na svoje sugrađane koji su kao pripadnici HV sudjelovali u ovoj «bitci svih bitaka» novije povijesti hrvatskog naroda. Borbena linija uoči VRO Oluja bila je duga oko 630 kilometara. Olujom je oslobođeno 18,4% (10 400 km2) hrvatskog državnog teritorija i stvoreni su svi uvjeti za normalno funkcioniranje svih njenih sastavnica. Na žalost u borbama je poginulo 196 pripadnika HV-a i MUP-a te je ranjeno oko 1100 sudionika.

 

HČZ Virovitica

 

U restoranu Strukovne škole u Virovitici, danas, 20. lipnja, je održana redovna izvještajna skupština Hrvatskog časničkog zbora grada Virovitice.
Uz članove HČZ na skupštini su nazočili i brojni gosti, pripadnici braniteljskih udruga, predstavnici lokalne samouprave i drugi gosti, među kojima i zamjenik župana Virovitičko-podravske županije Marijo Klement, predsjednica Gradskog vijeća Grada Virovitice Ivančica Fett-Škvarić, načelnik Općine Gradina Josip Vučemilović Jurić i drugi.
Podnoseći izvješće o radu u prošloj godini i dijelu ove godine, predsjednik Davor Špoljarić izvijestio je kako je Časnički zbor uspješno obavio sve svoje planirane aktivnosti.
-Obilježeni su svi bitni hrvatski blagdani i obljetnice vezane uz Domovinski rat, kako na području Virovitice, tako i na prostoru cijele Hrvatske. Jedna od naših važnijih aktivnosti je prenošenje istine o Domovinskom ratu mlađim naraštajima, a tim povodom nazočimo u školama gdje održavamo prigodna predavanja učenicima i djelatnicima. Željeli bi da to postane praksa u svim školama u gradu i županiji jer to je najbolji način da se istina o Domovinskom ratu i hrvatskim bojovnicima nikada ne zaboravi – rekao je Špoljarić koji je tom prigodom istakao i nedavni Susret hrvatskih časnika iz cijele Hrvatske koji se održao u Virovitici.
-Impresije s ovog trodnevnog susreta koji se sastojao od edukativnih predavanja, posjeti znamenitostima i drugim sadržajima u Virovitici i naravno, zajedničkim druženjem bile su odlične što nam je najveća zahvala. Osim svim našim članovima koji su sudjelovali u organizaciji tih Susreta, posebno zahvaljujem Virovitičko-podravskoj, županu Igoru Androviću i njegovom zamjeniku Mariju Klementu, gradu Virovitici i gradonačelniku Ivici Kirinu sa suradnicima, Općini Gradina i načelniku Josipu Vučemiloviću Juriću, kao i svim predstavnicima braniteljskih udruga s područja Virovitice, posebice UDVDR grada Virovitice i žepanije na čelu s predsjednikom Vladom Paurićem – rekao je između ostalog Davor Špoljarić koji je nakon tog predložio i plan rada za ostatak godine koji je i jednoglasno usvojen.
Pred kraj skupštine, pozdrave HČZ Virovitica uputili su i gosti, predsjednik UHBDDR VPŽ Josip Perović, predsjednica Udruge roditelja poginuli hrvatskih branitelja Virovitica Anđa Oljačić, predsjednica Udruge supruga poginulih hrvatskih branitelja Melita Harmund, predsjednik UDVDR općine Gradina Marin Viljevac, predsjednik Koordinacije braniteljskih udruga Virovitica Zvonko Kožnjak, predsjednik UDVDR VPŽ i grada Virovitice Vlado Paurić i drugi.
U ime Općine Gradina zahvalu HČZ Virovitica uputio je načelnik Josip Vučemilović Jurić, zahvalivši na svim aktivnostima koje promiču vrijednost Domovinskog rata.
-Od općine Gradina već tradicionalno imate dobru podršku, a imat će te je i dalje. Bit ćemo s vama u ostvarivanju svih zajedničkih ciljeva koji se odnose na promicanje istine o Domovinskom ratu i brizi o hrvatskim braniteljima s našeg područja – rekao je Josip Vučemilović Jurić.
U ime Grada Virovitice sve nazočne pozdravila je i predsjednica Gradskog vijeća Virovitice Ivančica Fett-Škvarić koja je pri tome zahvalila HČZ na svim provedenim aktivnostima u obrani digniteta Domovinskog rata.
-Hrvatski časnički zbro nije samo udruga, već i simbol časti, predanosti i odgovornosti koju ste pokazali tijekom Domovinskog rata. Uz to ste i čvrst oslonac i vjerodostojan čuvar vrijednosti na kojemu je nastala moderna hrvatska država. Vašim aktivnim djelovanjem i danas podsjećate da ljubav prema Domovini ne blijedi i da sloboda koju nam je donijela žrtva hrvatskih branitelja nije poklon već zavjet – zahvalila je časnicima Ivančica Fett Škvarić koja je u ime gradonačelnika Ivice Kirina i svoje osobno, obećala i daljnju dobru suradnju Grada Virovitice s braniteljskim udrugama.
Na kraju je sve nazočne pozdravio i zamjenik župana VPŽ Marijo Klement koji je zahvalio svim časnicima na upornosti koju daju za promicanje istine o Domovinskom ratu.
-Iz vaših aktivnosti lako se može iščitati koliko ste ustrajni u svojoj zadaći čuvanja digniteta Domovinskog rata, ali jednako tako i skrbi za svoje članove i ostale hrvatske branitelje. Mi u županiji smo ponosni na vaš rad, a sve to je rezultiralo i s tradicionalnom dobrom suradnjom koju ćemo i dalje nastaviti. Svake godine za to izdvajamo sve više i više sredstava jer svi vi to prije svega i zaslužujete – zaključio je Marijo Klement.

Izvor: ICV. hr

 

U organizaciji Hrvatskog časničkog zbora Virovitica te u suradnji s HČZ – Zajednicom udruga RH, u Virovitici su se u petak, 13. i subotu, 14. lipnja održali susreti časnika Hrvatske vojske iz cijele Hrvatske pod nazivom “Susreti Virovitica 2025”.

Tim povodom hrvatski časnici, predstavnici braniteljskih udruga, kao i predstavnici lokalne i regionalne samouprave, sastali su se prvo u prostoru nekadašnje vojarne, a sada Veleučilišta u Virovitici. Izaslanstva su, prije samog početka programa, odala počast poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima ispred kapelice Rane sv. Franje u krugu Veleučilišta.

Nastavak je uslijedio u Tehnološko-inovacijskom centru gdje su moderator programa, glavni tajnik HČZ – ZU RH Branko Gačak i domaćin te glavni organizator ovog susreta, predsjednik HČZ Virovitica i dopredsjednik HČZ – ZU RH Davor Špoljarić, kao i Igor Majetić, predsjednik Hrvatskog časničkog zbora RH – Zajednice udruga,  pozdravili sve nazočne branitelje i predstavnike braniteljskih udruga i goste.

                   

Među gostima su bili su bili izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, predsjednik Saborskog odbora za hrvatske ratne veterane, kao i predsjednik HVIDRA-e RH, saborski zastupnik Josip Đakić, izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja, državni tajnik Zlatan Bašić, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova, načelnik PU virovitičko-podravske Marcel Štrok, izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane RH Davor Kopanji, predsjednik HČZ – ZU RH Igor Majetić, kao i domaćini, župan VPŽ Igor Andrović, zamjenica gradonačelnika Virovitice Vlasta Honjek – Golinac i načelnik Općine Gradina Josip Vučemilović – Jurić. Na ovom susretu nazočili su i predstavnici gradskih institucija, ravnateljica Državnog arhiva u Virovitici Dijana Cenger, dekan Veleučilišta u Virovitici Dejan Tubić…

Nakon toga, sve nazočne je u ime HČZ – ZU RH pozdravio predsjednik Igor Majetić te predsjednik HČZ Virovitica i njegov zamjenik Davor Špoljarić.

“Izuzetno mi je drago što su Virovitica i Virovitičko-podravska županija nakon gotovo 16 godina ponovo domaćin Susreta časnika. Uz druženje i razmjenu korisnih iskustava, cilj nam je prezentirati doprinos u Domovinskom ratu područja Virovitice i Virovitičko-podravske županije, ali i prezentirati kulturne i prirodne znamenitosti, gospodarstvo i naravno pružiti vam neke od aktualnih informacija vezanih za stanje oružanih snaga RH” – rekao je pozdravljajući goste Davor Špoljarić.

U ime domaćina, Grada Virovitice, sve nazočne pozdravila je zamjenica gradonačelnika Vlasta Honjek – Golinac.

“Ponosni smo što možemo ugostiti vas časne ljude koji ste svojim djelovanjem i zalaganjem utkali temeljne vrijednosti naše Domovine. To je sloboda, dostojanstvo i zajedništvo. Vaša predanost, odgovornost i stav trajno su upisani u povijest moderne Hrvatske. Susreti poput ovoga idealna su prigoda da se prisjetimo slavnih dana naše prošlosti, ali i da obnovimo nova prijateljstva i međusobnu suradnju” – zahvalila je svima na dolasku Honjek – Golinac.

Okupljenima se potom obratio župan Igor Andrović.

“Vaš dolazak i susret nije samo formalno okupljanje već i jedna poruka – poruka zajedništva, domoljublja i ustrajne borbe za istinu vrijednosti Domovinskog rata i za dostojanstvo hrvatskih branitelja. U našoj županiji pamti se i poštuje svaki korak u obrani naše Domovine, a ovaj naš kraj dao je veliki broj branitelja, nažalost i žrtava čijih se imena sjećamo s pijetetom. Naša je moralna obveza da vam budemo zahvalni, a Virovitičko-podravska županija će vas uvijek podržavati kroz projekte i potpore, kao i kroz svaki drugi oblik pomoći vama i vašim aktivnostima” – rekao je tom prigodom Andrović.

Na kraju se svim nazočnima obratio i saborski zastupnik Josip Đakić.

“U Virovitici i Virovitičko-podravskoj županiji hrvatski branitelji zbog svojih zasluga u Domovinskom ratu imaju poseban ugled, a vjerujem da je tako i u sredinama odakle vi časnici dolazite. Drago mi je da ste došli na susret u Viroviticu i vjerujem da sve aktivnosti koje ćete ovdje provesti ne samo da su korisne nego i evociraju uspomene na dane ponosa i slave. Uloga vas i svih branitelja je sudjelovanje u kreiranju boljeg života naših građana, kao i onih koji će podsjetiti mlađe naraštaje na istinu o Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima. Želim vam da se ugodno osjećate u našoj sredini i da svojim kućama odete s lijepim dojmovima” – rekao je između ostalog Josip Đakić.

 

Prvo izlaganje na temu “Virovitica u Domovinskom ratu” održao je dopredsjednik HČZ-ZU i predsjednik HČZ Virovitica Davor Špoljarić.

Drugo izlaganje na temu “Dugoročni plan razvoja OSRH i prioriteti modernizacije OSRH” održao je brigadir Davor Kopanji.

Izlaganje na temu “Glavne stručne rasprave tijekom aktivnosti međunarodnih časničkih asocijacija država Sjevernoatlantskog saveza i partnerskih država (CIOR i GIE)” održao glavni tajnik HČZ-ZU umirovljeni brigadir Branko Gačak, koji je bio i moderator programa prvog radnog dana.

Treća tema odnosila se ujedno i na provedbu obveza HČZ-ZU prema Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva vezanih uz provedbu Plana provedne aktivnosti za 2025. Nacionalne sustavne podrške (NSP).

Nakon trećeg predavanja sudionicima su podjeljeni anketni listići radi mjerenja zadovoljstva slušatelja tematskog područja, a članice Projektno-provedbenog tima obradile su popunjene anketne listiće. Na marginama aktivnosti prije večere u Suhopolju u nekoliko odvojenih razgovora tzv. “fokus-grupa” s čelnicima udruga dobiveni su informacije koje potvrđuju ranije iskaze dobivene ranijom anonimnom anketom i potvrđuju najviši stupanj metodičko-didaktičke i stručne pripremjenosti prezentatora i članova Povjerenstva HČZ-ZU za međunarodnu suradnju, koji su sudjelovali u pripremi prezentacije, kao i najviše ocjene aktualnosti teme te značaja za snaženje stručnih znanja članova udruga HČZ-a u svekolikoj društvenoj participaciji kreiranja javnih politika u području obrane i sigurnosti Republike Hrvatske.
Na kraju stručnog dijela i održanih predavanja ranije navedeni izaslanici državnih dužnosnika dali su svoja mišljenja o izvrsno organiziranoj aktivnosti te značaju izabranih tema koje istovremeno njeguju doprinos i žrtvu hrvatskih branitelja tijekom Domovinskog rata, ali i tema vezanih uz snaženje sveukupnog obrambeno-sigurnosnog sustava Republike Hrvatske.
Nakon stručnih tematskih predavanja, prezentacija i slijednih diskusija te provedene ankete, program je nastavljen obilaskom Gradskog muzeja Virovitice u dvorcu Pejačević. Smještaj članova HČZ-a osiguran je u Dvorcu Janković u općini Suhopolje.
Drugog radnog dana susreta posjećen je Muzeja franjevačkog samostana i Crkva Sv. Roka u Virovitice te obilazak postava Interpretacijskog centra „Kuća Petra Preradovića“ u Grabrovnici u Općini Pitomača.

 

Preuzeto sa https://hcz-zu.hr/ i vpz.hr

Tekst: Branko Gačak, glavni tajnik HČZ-ZU, vpz,hr / Fotografije: Stanislav Linić, web-master i Mladen Lalić, poslovni tajnik

Dana 4. lipnja 2025.,  učenici svih prvih razreda Industrijsko-obrtničke škole Virovitica su sudjelovali na predavanju o Domovinskom ratu, koje su održali članovi Hrvatskog časničkog zbora Virovitica – natporučnik Zoran Kozjak (učenicima poznat i kao nastavnik u našoj školi) i pukovnik Mirko Brajtigam.

Tema predavanja bila je „Virovitica u Domovinskom ratu“, a učenici su kroz izlaganje mogli detaljno upoznati događaje koji su obilježili ljeto 1991. godine u Virovitici i okolici. Predavači su istaknuli ključne vojne akcije u kojima su sudjelovali pripadnici 127. brigade HV-a, 81. gardijske bojne „Kumovi“ te drugih postrojbi koje su u svojim redovima uključivale branitelje s virovitičkog područja.

Ovakva predavanja važan su doprinos očuvanju sjećanja na Domovinski rat i prenošenju istine o tim događajima mladim generacijama.

Preuzeto sa: https://ss-industrijskoobrtnicka-vt.skole.hr/predavanje-o-domovinskom-ratu-u-skoli/

 

 

U Okučanima je 1. svibnja obilježena 30. obljetnica vojno-redarstvene operacije “Bljesak” u kojoj je vrlo značajnu ulogu imala i virovitička 81. gardijska bojna HV “Kumovi”.

Uz osiguran prijevoz na obljetnici je organizirano sudjelovanje i znatnog broja ratnih pripadnika Udruge 81. gardijske bojne HV “Kumovi” i ostalih branitelja s prostora Virovitičko-podravske županije. Prije službenog programa na čelu s predsjednikom Udruge, umirovljenim brigadnim generalom Renatom Romićem položili su vijenac i svijeće kod spomen-obilježja poginulih pripadnika bojne na sjevernom dijelu Okučana te se potom u koloni na čelu s ratnim stijegom bojne uputili na središnju svečanost.

Uz evociranje uspomena na ovu operaciju koja je nagovijestila da nakon nje dolazi vrijeme i za konačno oslobođenje Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, bila je to i prigoda za srdačne susrete hrvatskih ratnika od kojih se neki nisu vidjeli i niz godina.

O samoj operaciji “Bljesak”

Poznato je, no ipak treba podsjetiti, VRO “Bljesak” oslobođen je teritorij Republike Hrvatske koji su četničke paravojne snage nošene idejom Velike Srbije, uz svekoliku potporu tzv. JNA, iz vojarni u Hrvatskoj, vojarni iz Bjelovara i Virovitice, vojarni iz BiH i Slovenije te dobrovoljaca i plaćenika iz Srbije i BiH, okupirale 1991. godine te s tog prostora prognale gotovo cjelokupno hrvatsko stanovništvo i proglasile paradržavu Srpsku Krajinu sa sjedištem u Kninu i zločincem Milanom Martićem na čelu. Na tadašnjem zapadno-slavonskom ratištu nalazi se drugi po razrušenosti grad u Hrvatskoj, Pakrac, što govori o intenzitetu borbi na tom području 1991. godine i važnosti za opstanak Republike Hrvatske vojno-redarstvene operacije “Bljesak” izvedene 1995. godine.

Postrojba 81. gardijska bojna HV formirana je, može se reći, pred završnicu Domovinskoga rata, 15. veljače 1994. godine, u vrijeme kada je trećina teritorija Hrvatske bila okupirana i kada je bilo potpuno izvjesno da slijede ratne operacije za njeno konačno oslobođenje jer druga strana nije prihvaćala niti jedan drugi argument osim vojničke sile. Postrojba 81. gardijska bojna sljedbenica je 127. brigade HV koja je 1991. godine dala važan doprinos u oslobađanju područja od Virovitice do ceste Pakrac-Požega gdje je zaustavljena 3. siječnja 1992. godine uslijed stupanja na snagu tzv. Sarajevskog mirovnog sporazuma.

Okosnicu ljudstva 81. gardijske bojne HV činili su pripadnici s virovitičkog područja, ali znatan broj pripadnika bio je s prostora Pitomače, Slatine, Orahovice, Grubišnog Polja, Našica, Daruvara, Pakraca, Bjelovara te drugih krajeva RH. Pripreme 81. gardijske bojne za oslobađanje zapadne Slavonije počele su već u kasnu jesen 1994. godine izmještanjem dijela snaga na novogradiško područje i trajale su, može se reći do 5.30 sati ujutro 1. svibnja 1995. godine, kada otpočinje vojno-redarstvena operacija “Bljesak”.

Dakle, intenzivnim izviđanjima i po desetak kilometara u neprijateljsku dubinu te provedbom svih drugih organizacijskih mjera i postupaka, 81. gardijska bojna bila je potpuno spremna izvršiti svaku zadaću koja bi pred nju bila postavljena.
Poznajući te činjenice, nadređeno zapovjedništvo dodijelilo je 81. gardijskoj bojni smjer napada koji je zbog konfiguracije terena bio vrlo zahtjevan. To je, u ovom slučaju, bilo napredovanjem šumovitim brdsko-planinskim dijelom s malo i slabo prohodnih komunikacija, minsko-eksplozivnim zaprekama iza kojih je čekala dobro utvrđena-ukopana borbena linija. U takvim, zasigurno vrlo složenim uvjetima, s kojima je postrojba bila suočena, većina poginulih pripadnika poginula je od puščane vatre, kao što je i većina ranjenih pripadnika na isti način i ranjena, dakle u borbi u neizbježnom žestokom i neposrednom kontaktu s neprijateljem.

Sve to nije spriječilo pripadnike 81. gardijske bojne da zajedno s pripadnicima 3. gardijske brigade HV, koji su im se tog jutra pridružili oko podne 2. svibnja 1995. godine, prvi uđu u Okučane, što je zabilježila i kamera HTV-a. Zanimljivo je da su petnaest minuta poslije pristigli i pripadnici 1. gardijske brigade HV i da njihov zapovjednik nije skrivao nezadovoljstvo što nije prvi ušao u Okučane. Dakle, radilo se i o natjecateljskom duhu, uz onaj visoki borbeni koji je tada vladao. No, probijanjem neprijateljske linije na zadanom smjeru napada i ulaskom u Okučane, vojno-redarstvena operacija “Bljesak” za pripadnike 81. gardijske bojne nije završena.

Naime, na području Bijele Stijene iznad Pakraca došlo je do koncentracije razbijenih neprijateljskih snaga, sastava oko 1.500 pripadnika, koji vjerojatno od straha od zakona RH zbog počinjenih zločina nad civilnim pučanstvom, u kojima su do tada mnogi sudjelovali, odbijaju u pregovorima ponuđene vojničke uvjete predaje i vrše pripreme za proboj prema državnoj granici na rijeci Savi. Dakle, zbog tih novonastalih okolnosti, budući da je bilo za očekivati da proboj krene smjerom: Bijele Stijene-Okučani-Stara Gradiška, pred 81. gardijsku bojnu postavlja se nova zadaća, a to je bilo stvaranje čvrste blokade na tom smjeru i helikopterski desant ¼ snaga u neprijateljsko zaleđe, gdje su se do tada nalazile relativno slabe pričuvne snage HV i MUP-a. Ovakvim manevrom HV, čiju je okosnicu činila 81. gardijska bojna, neprijateljske snage dovedene su u taktički potpuno nepovoljnu situaciju te nakon nekoliko sati borbe 4. svibnja prihvaćaju bezuvjetnu predaju i time završava ova briljantna vojno-redarstvena operacija, koja je najavila slom ideje o Velikoj Srbiji na teritoriju RH.

Nažalost, u vojno-redarstveno operaciji “Bljesak” poginula su petorica pripadnika 81. gardijske bojne s područja bivše Općine Virovitica: Nenad Sočec, Marijan Štukar, Nebojša Buha, Jozo Livaja i Slavko Biondić, dok je 21 pripadnik ranjen, a znatan je broj povrijeđen. Ukupno je u “Bljesku”, nažalost, poginuo i umro od posljedica ranjavanja 51 pripadnik HV i MUP-a, a ranjena su 162 pripadnika.

Tijekom operacije Srbi su srušili i zrakoplov Rudolfa Perešina, pilota koji je u vrijeme najjačih napada na Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju, ne želeći raketirati hrvatska sela i gradove. U brdskim selima iznad Pakraca uhićen je i jedan od vođa, odnosno organizatora srpske pobune, Veljko Džakula.

Nakon četverogodišnjeg djelovanja srbočetničkih snaga objedinjenih u 18. korpus tzv. Vojne Krajine, iza njih su ostali razrušeni gradovi Lipik i Pakrac, kao i mnoštvo ostalih mjesta dok se na, do tada okupiranom dijelu RH, moglo gotovo odmah nastaviti normalno živjeti. No, u bijesu zbog poraza, u znak odmazde, Mile Martić je pred televizijskim kamerama zapovijedio napad na sve veće gradove u RH dalekometnim raketnim sustavima te su pobunjenici 2. i 3. svibnja, kazetnim bombama, iz VBR Orkan, napali civilne ciljeve u Zagrebu i Sisku, pri čemu je u Zagrebu pet civilnih osoba poginulo, a 203 su ranjena. Taj barbarski čin, naravno, nije imao negativan utjecaj na human odnos Hrvatske vojske i policije prema srpskim civilima i vojnicima koji su se idućeg 4. svibnja počeli predavati u Pakracu, što je potvrdila i tadašnja promatračka misija UN-a.

Uspostava hrvatske vlasti na oslobođenim teritorijima bila je brza i učinkovita i po profesionalnosti se bitno razlikovala, u ovom ratu, uobičajenih ulazaka u područja sa suprotnim etničkim sastavom, odnosno u ovom slučaju područje s kojeg su u četiri godine prognani gotovo svi Hrvati i ostali nesrbi. Sve to samo je dodatno potvrdilo potrebu daljnjih vojnih djelovanja do konačnog oslobođenja RH i uspostave trajnijeg mira u ovom dijelu Europe.

(icv.hr, Davor Špoljarić, foto: “Kumovi”, Željko Gašparović)