Dvadeset i deveta obljetnica oslobađanja  vojnih objekata na području Virovitice – od 15. do 17. rujna 1991. godine

 

U rano jutro 15.9.1991.godine, nakon što su vezisti 50. samostalnog bataljuna ZNG-a, prethodnog dana, prisluškivanjem veza JNA saznali da je komandir karaule u Terezinom Polju dobio naredbu za  miniranje mosta na rijeci Dravi, Zapovjedništvo ZNG-a uputilo je diverzantski vod da to spriječi i zauzme karaulu. Na licu mjesta im se pridružila i grupa domaćih branitelja i nekolicina policajaca. Zadaću su zajednički izvršili u cijelosti  odnosno nakon višesatne borbe karaula je zauzeta sa svim naoružanjem i opremom a opasnost rušenja mosta je otklonjena. Poginulih nije bilo.

Istog dana  pripadnici MUP-a i ZNG-a s područja Gradine i Suhopolja oslobodili su  i karaulu u s. Novi Gradac.

U ove dvije akcije zarobljeno je oko 80 pripadnika JNA i svi su ubrzo pušteni.

Također su taj dan  preuzeti i tadašnji Dom JNA i Komanda graničnih jedinica u centru grada Virovitice( sada Glazbena škola).

Dana 16.9.1991. godine srbo-četničke snage  miniraju jedno od skladišta skladišnog kompleksa Šištat, izazvavši vrlo jaku eksploziju, nakon čega pripadnici ZNG-a kreču u napad  i zauzimaju  skladište Šištat.

Potom 17.9.1991. godine 50. samostalni bataljun ZNG-a dodatno naoružan oružjem s karaula, uz potporu pripadnika Policijske stanice, kreče u osvajanje vojarne u Virovitici.

Napad je otpočeo u 7,00 sati i odmah je iz vojarne uslijedila žestoka topnička i pješačka vatra po  snagama ZNG-a i MUP-a, samim time i po obiteljskim kućama u okružju vojarne ali i po objektima državnih institucija koje nisu bile u neposrednom dodiru s vojarnom.

Uslijed topničke paljbe uništeno je i oštećeno više stambenih objekata u gradu te je od snajperskog hica poginuo jedan pripadnik ZNG-a a nekoliko ih je  povrijeđeno. Snage ZNG-a i MUP-a u napadu su pretežno koristile pješačko naoružanje te su odmah po početku napada uspjele onesposobiti komunikacijski stup centra veze JNA.

Shvativši da se napadu ne može oduprijeti i da nema mogućnost pozvati zrakoplovstvo u pomoć te da je izostala i pomoć s Bilogore, komandant vojarne je sredinom dana zatražio prekid vatre i prihvatio predaju svojih snaga.

No prilikom predaje komandant je zatajio da rezervisti nisu prihvatili predaju te su se oni uspjeli izvući na zapadnom dijelu vojarne van  i kroz kukuruzna polja uspjeli su doći do obronaka Bilogore i vjerojatno do poligona Gakovo, koji je još bio u njihovim rukama.

Za sve zarobljene oficire, podoficire i vojnike u vojarni, točno rečeno za 55 oficira i podoficira i 156 vojnika,  organizirano je napuštanje RH u skladu s postojećim pravilima.