Hrvatska je 15. siječnja 1992. godine postala međunarodno priznata zemlja i uspostavila je diplomatske odnose s Njemačkom, državom koja je odigrala bitnu ulogu u priznavanju Hrvatske u svijetu založivši svoju sveukupnu političku i gospodarsku težinu kako bi potaknula ostalih jedanaest članica Europske zajednice da priznaju neovisnost i suverenitet RH. Toga dana Hrvatsku su za redom priznale: Belgija, Velika Britanija, Danska, Malta, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Norveška, Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija, Francuska, Finska, Švedska. To su već prije učinile Sveta Stolica, Njemačka, Island, Estonija, Litva, Latvija, Slovenija, Ukrajina i San Marino.

Zemlje koje su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske, svakako su bile Sveta Stolica i Njemačka. Vatikanska diplomacija, kao prva u svijetu, još je 3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju. Njemačka je priznanjem Hrvatske još 18. prosinca 1991. godine izazvala prijekore, ali i pokrenula nezaustavljivu diplomatsku akciju među ostalim tadašnjim članicama Europske zajednice. Kada su ostale zemlje te organizacije, današnje Europske unije, priznale Hrvatsku, Njemačka je istodobno već potpisala protokol o uspostavi diplomatskih odnosa, Sljedećih su dana europski pisani i elektronički mediji gotovo bez iznimke pozdravljali odluku svojih vlada. Izuzev njemačkih medija, koji su priznanje Hrvatske slavili i kao njemačku diplomatsku pobjedu, ostali su isticali da su političari za zakašnjenjem shvatili što se događa u tadašnjoj Jugoslaviji, kritizirajući njihovu dotadašnju neučinkovitost.

Prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman obraćajući se naciji preko televizije rekao je te večeri sljedeće: Današnji dan – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaestostoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti. 

Treba također podsjetiti da je do tada, do tog 15. siječnja 1992. godine, agresor okupirao i protjerao hrvatsko stanovništvo s više od trećine teritorija RH, da je hrvatska do tada već pretrpjela ogromne ljudske žrtve i to ne samo među braniteljima nego i civilnom stanovništvu  te da je agresor do tada počinio i  ogromne štete na  materijalnim dobrima uništavajući sve pred sobom, da su okupirali Vukovar i skoro presjekli RH na dva dijela itd., te da je do tada već preko 50 branitelja samo s područja bivše općine Virovitica položilo živote u obrani domovine.

HČZ Virovitica